|
PROGRAMSKI JEZIK - LOGO - Što je Logo? Logo je programski jezik. Ime dolazi od grčke riječi “logos”, što znači “riječ”. Za razliku od prijašnjih programskih jezika, koji su se uglavnom bavili aritmetičkim proračunima i bili prvenstveno tomu namijenjeni, Logo je izraden kao alat za manipulaciju jezikom. Njegova najbolja upotrebljivost bila je vezana uz obradu riječi i rečenica. Kao i ostali programski jezici, on je programerski alat opće namjene i može se izučavati na više načina i obrazovnih razina. Učio se u predškolskom odgoju, pa sve do akademskih institucija. Logo je žrtva svog uspjeha u osnovnim školama i predškolskim ustanovama. Smatralo se da je to programski jezik za bebe?! Tako se od snažnog edukacijskog i programskog alata “pretvorio” u programski jezik koji se koristi, tu i tamo, za crtanje lijepih poligona ili učenje “četverogodišnjaka” uporabi računala. Ovo može zahvaliti svojoj ugradenoj odličnoj grafici. Grafičke su procedure (komande) toliko jednostavne da ih mogu na kreativnoj razini koristiti i djeca te dobi. Nasuprot tomu, po riječima Briana Harveya, jednog od tvoraca i svjetski priznatog autoriteta, Logo je vrlo snažan programski jezik dostupan kućnim računalima. On je dijalekt (jezik nastao iz drugog jezika) Lisp-a, jezika koji se upotrebljava za najnaprednija istraživanja u računalnim znanostima, osobito u istraživanjima umjetne inteligencije (razvoj sustava koji sami sebe uče bez direktnog utjecaja čovjeka- Artificial Intelligence) ili AI. Snaga Logo-a se ne očituje u tomu da pomoću njega možemo napisati nešto što u drugom programskom jeziku ne možemo. Svaki jezik, na ovaj ili onaj način, može uspješno poslužiti svrsi. Logo nam samo dozvoljava da se koncentriramo na problem, a ne na ograničenja koja nam nameće programski jezik u pronalaženju načina rješavanja. Na primjer, ako želimo grupirati dvadesetak brojeva u Pascal-u (ili drugim programskim jezicima stvorenih po uzoru na Fortran), moramo deklarirati matricu (niz podataka- array)- moramo znati što gdje ide u memoriju. Ako naknadno poželimo dodati još jedan broj u rezervirani niz, šteta! Osim toga to mogu biti samo brojevi ili ono što smo deklarirali, nikako miješano karakteri, brojevi i, recimo, stringovi (nizovi alfanumeričkih znakova). U Logo-u je čitav proces spremanja u memoriju automatski; pri tomu ne trebamo unaprijed definirati količinu podataka i njihov tip. Ako želimo naknadno dodati bilo koji tip podataka, to se može, i to bez naše brige o potrebnom prostoru u memoriji- ona se dodjeljuje automatski! Ovo je samo jedna od prednosti Logo-a nad “fortranolikim” jezicima. Ostale nemamo namjeru objašnjavati. Generalno, Fortran i njegovi srodnici su nastali prije nego što se dobro poznavala matematička osnova računalnog programiranja. “Lispoliki” jezici, kao Logo, koriste moderne načine i spoznaje u programiranju- poput “kompozicije funkcija” (nizanje funkcija koje jedna drugoj “predaju” podatke). Jedna od najsnažnijih karakteristika Logo-a jest rekurzija i rekurzivno programiranje. Ovu i ostale karakteristike imaju i neki drugi moderni programski jezici, npr. "Scheme". On ima mnogo hvale vrijednih karakteristika i korišten je u mnogim najboljim informatičkim (Computer Science) knjigama poput: “Structure and Interpretation of Computer Programs” od Harolda Abelsona i suradnika (MIT Press/McGraw-Hill, 1985). Napokon, ako bi netko pokušao učiti Scheme nakon Basica ili Pascala, imao bi problema, dok je prelazak s Loga na Scheme “prirodan proces”. Kratka povijest Logo-a Logo je od svog nastanka do danas doživio mnoge verzije različitih autora. Pokušat ćemo ih kronološki prikazati i pri tomu otkriti još poneku zanimljivost . Prvi Logo je stvorila “MIT Artificial Intelligence Laboratory” grupa predvodena Wallaceom Feurzeigom 1967. godine. U radu i razvoju sudjelovao je i matematičar Seymour Papert. Razvoj se svodio uglavnom na MIT 60-tih godina i na rad nekih manjih centara. Logo, kao dijalekt Lisp-a, stvoren je kao alat za učenje. Njegove karakteristike: modularnost, proširivost, interaktivnost i fleksibilnost, posljedica su toga. Najpopularnije proširenje vezano je uz pojavu Logo kornjače, grafičkog pokazivača koji je u početku bio pravi upravljivi robot. Upravo pojava robota koji je trčkarao po podu i ostavljao tragove, koštala je Logo gubitka ozbiljnosti. Ostale karakteristike i proširenja (multimedijalne prezentacije, kompleksna istraživanja, istraživanja u robotici, glazbi, jeziku i drugo) gube zbog toga značaj. Sedamdesetih godina, započeo je svjetski “bum” Logo-a razvojem osobnih računala. MIT grupa razvila je Logo za “Apple II” i “Texas Instruments TI 99/4”. Osamdesetih stvorene su i učionice u Dallasu i New Yorku s tim računalima i Logom. Rezultati proučavanja i iskustva doveli su do stvaranja komercijalnih produkata kao što su “TIlogo”. 1977. godine, kompanija “Terrapin Software” započela je distribuciju robotskih Logo kornjača. 1980. formirana je “Logo Computer Systems, Inc. (LCSI)”. Mnogi značajni ljudi za razvoj Logo-a suradivali su u LCSI koji je razvio “Apple Logo”. Komercijalna verzija izazvala je brzo širenje, koje je još više ubrzano pojavom knjige “Mindstorms” Seymora Paperta. Javile su se mnoge verzije na mnogim platformama. Logo za MSX računala bio je popularan u Europi, Južnoj Americi i Japanu. Atari Logo i Commodore Logo u Sjevernoj Americi. Sredinom 80-tih računala s “video game” mogućnostima tržišno su izgubila bitku s MS DOS strojevima. Njihov je pad povukao i Logo sa sobom, dok su MS DOS strojevi počeli vladati i u školstvu (osim u Americi). Održali su se neki projekti kao “MacLogo” s poboljšanjem funkcionalnosti i “Object Logo” s kompilatorom za izradu samostojećih objektno orijentiranih programa. Iako su se samostalne aplikacije mogle kreirati, Logo nije postao popularan medu programerima. 1985. godine nastao je “LogoWriter” sa novo ugradenim text-procesorskim mogućnostima (obrada teksta) i već prije videnim (IBM i Apple) višestrukim kornjačama koje su mogle imati razne oblike. U to vrijeme, pojava nekih modernih blještavih edukacijskih SW-a, istisnula je Logo koji se presporo razvijao. Tomu je pridonijelo i nekoliko pogrešaka unutar krugova ljudi koji su razvijali Logo u SAD i Kanadi, a koji su inače prednjačili u njegovom razvoju. Na sreću, u latinskoj Americi i dalje su se održavali kongresi i ugradivao Logo u škole. Tako je, 1995. godine, održan “Congreso Logo”. U Japanskim školama “LogoWriter2” bio je najpopularnija verzija. Sličnu povoljnu situaciju nalazimo u Engleskoj i Slovačkoj (Comenius Logo). U Americi, 1993. nastaje “MicroWorlds” (LCSI) za Macintosh (razvija se i verzija za MS DOS) koji dodaje značajne promjene. Najznačajnije su promjene u višezadaćnosti i paralelnoj obradi podataka. Mitchel Resnick iz MIT-a razvija “StarLogo”; masivnu paralelnu verziju Logo-a. Tisuće kornjača sada mogu raditi istovremeno i interaktivno. Nastaju razne knjige i nove verzije Logo-a, medu kojima i “UCBLogo” Briana Harveya za Unix, Macintosh, MS DOS i Windows. On je napisao i trilogiju “Computer Science Logo Style” koja se smatra vrlo značajnom u svijetu, a bazira se na UCBLogo-u. Na bazi UCBLogo-a, George Mills stvara Windows verzije “MSWLogo” sa proširenjima za multimediju, windows programiranje i 3D grafiku. |
Web stranice o Logu |
| Korisničke upute za Berkeley Logo (UCBLogo) na engleskom možete dobiti na adresi: http://http.cs.berkeley.edu/~bh/usermanual Dodatne datoteke za "UCBLogo: ftp://anarres.cs.berkeley.edu/pub/ucblogo/ “Logo Foundation WWW page” neprofitna je obrazovna organizacija za Logo. Stranica je bogata linkovima: http://el.www.media.mit.edu/groups/logo-foundation/ “EuroLogo WWW page” još jedna je stranica bogata Logo linkovima na europskom tlu: http://www.eurologo.org/ The Logo Users Ring: http://www.atlantic.net/~caggiano//logo/logoring.html Hrvatske stranice o Logu: http://logo.dir.hr |